Samotna ljubav
Ponoć već je prošla, svjetlo mi se gasi,
Na baršunu crnom leži teška noć;
Čelom mi se truni spomen tvojih vlasi
Ljubavi daleka, kad ćeš, kad ćeš doć?
Otišla si. Gdje si? Ko da umrla si,
Udaljenost ima smrti tužnu moć,
Srcem srsi, strasti, dušom sumnje, strasi
Poginut ću noćas i za dragom poć.
Ljubav nije sreća!;znaš li kad mi reče?
Ljubav, to je rana, i ta rana peče,
Ljubav boli, boli, kao život boli,
Teško, teško onom koji jako voli.
Nisi pravo rekla. Ljubav bol je, plamen,
Ali muči samo kad sam sam ko kamen
Još si u meni
Je li više uopće važno
Nazvati te dragim, najdražim
Kad je prošlo već toliko mnogo godina
I kad su svi stihovi i pjesme
O tebi ispjevani?
Je li važno usporediti te s potokom
Što se povija brdskim koritom,
Usporediti te s kapima rose
Na zelenoj travi
I sa suncem što se sakrilo
U granama borova?
Je li važno trošiti riječi
Kad si još uvijek tu u meni
Kucaš i sad i sutra
I nekad i zauvijek!
Нема коментара:
Постави коментар